Sve vrste muzike, zabavna, narodna i ozbiljna, bez obzira na svoje različite estetske vrednosti, svaka na svoj način, utiču na formiranje muzičke kulture jedne društvene sredine. Muzičko stvaralaštvo je imalo, a ima i danas, važnu kulturno-estetsku ulogu u razvoju opšte kulture u Vojvodini.
Sve vrste muzike, zabavna, narodna i ozbiljna, bez obzira na svoje različite estetske vrednosti, svaka na svoj način, utiču na formiranje muzičke kulture jedne društvene sredine. Muzičko stvaralaštvo je imalo, a ima i danas, važnu kulturno-estetsku ulogu u razvoju opšte kulture u Vojvodini.
0 Comments
Srpsko narodno pozorište je najstariji profesionalni teatar u Srba. Osnovano je 1861. godine u Novom Sadu i od onda neprestano funkcioniše. Nova zgrada, belo mermerno zdanje u centru Novog Sada, na Pozorišnom Trgu, se prostire na preko 20 000 kvadratnih metara i ima najveću pozorišnu scenu u Srbiji i Crnoj Gori. Poseduje tri scene, Veliku scenu »Jovan Đorđević« sa 940 mesta, Malu scenu »Pera Dobrinović« sa 373 mesta i Kamernu scenu. Opremljena je sa probnim salama za hor i orkestar, baletskom salom i velikim brojem scensko-tehničkih radionica.
Na teritoriji Vojvodine nalazi se mnogo pozorista . Pozorista su jako uspesna. Sastoje se od jako dobrih glumaca.
Najpoznatija pozorista su u Novom Sadu , Subotici , Vrscu...........Prvo pozoriste u Vojvodini osnovano je 1861 u Novom Sadu. Likovna umetnost na prostoru koji obuhvata današnja Vojvodina datira još iz antičkih vremena, tačnije iz 3. i 4. veka naše ere. Najveću umetničku vrednost imaju fragmenti mozaika i fresaka pronađenih u ostacima antičkog grada Sirmijuma u Sremskoj Mitrovici. Logična posledica, u raznovrsnosti stvaralaštva vojvođanskih umetnika, je osnivanje dva značajna umetnička udruženja: Udruženja likovnih umetnika Vojvodine i Udruženja likovnih umetnika i primenjenih umetnosti i dizajnera Vojvodine koja razvijaju veoma živu izložbenu delatnost. Isto tako dolazi do osnivanja likovnih odeljenja u kompleksnim muzejima kao što su Galerija Matice srpske koja prikuplja dela savremenih autora za buduću galeriju savremene umetnosti. Zatim, posle otvaranja Galerije slika Sava Šumanović u Šidu, otvara se Spomen zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu, Galerija Milan Konjović u Somboru, Galerija Lazar Vozarević u Sremskoj Mitrovici, Poklon zbirka Rajka Mamuzića u Novom Sadu, Galerija savremene likovne umetnosti u Novom Sadu, Galerija naivnih umetnika u Šidu i Kovačici, Foto galerija u Novom Sadu itd. Ustanovljavaju se i stalne likovne manifestacije kao što su: Likovna jesen u Somboru sa trijenalom jugoslovenskog crteža, Likovni susret u Subotici, Novosadski salon, Sremskomitrovački salon, Oktobarski salon u Pančevu i znatan broj drugih izložbenih galerija i salona. Sve ove manifestacije galerijsko – muzejske delatnosti praćene su i savremeno urađenim i dizajniranim katalozima izložbi. POZNATI SLIKAR DJURA JAKSIC
Kinematografiju Vojvodine čini: snimanje, distribucija i prikazivanje filmova, obrazovanje u oblasti filmske umetnosti, čuvanje kinotečke građe, filmski festivali i izdavačka delatnost u vezi sa filmom. Filmska proizvodnja u Vojvodini javlja se istovremeno sa njenim počecima u svetu, krajem XIX veka. Prve filmove snimili su entuzijasti ALEKSANDAR LIFKA i ERNST BOŠNJAK Najveći stvaralački uzlet, filmska produkcija Vojvodine je doživela tokom šezdesetih godina, kada se osnivaju velike filmske kuće ("Neoplanta film" - kasnije "Tera film" u Novom Sadu, "Pan film" iz Pančeva), koje uz pomoć države i povoljne stvaralačke klime snimaju značajna filmska ostvarenja, učestvuju u domaćim i međunarodnim koprodukcijama, na brojnim festivalima. Izuzetnu ulogu u razvoju kinematografije imali su filmski autori, čija su dela postala sastavnim delom evropske kinematografije: ŽELIMIR ŽILNIK, MIROSLAV ANTIĆ, KAROL VICEK, DUŠAN MAKAVEJEV, BRANKO MILOŠEVIĆ, PRVOSLAV MARIĆ, BORO DRAŠKOVIĆ i drugi. Neki od najvažnijih dugometražnih igranih filmova snimljenih u Vojvodini, u produkciji ili koprodukciji filmskih kuća iz Vojvodine su Tako se kalio čelik, Želimira Žilnika (1988) - Tera film, Sabirni centar, Gorana Markovića (1989) - Tera film, Granica, Zorana Maširevića (1990) - Tera film, Tito i ja, Gorana Markovića (1992) - Tera film, Jevreji dolaze, Prvoslava Marića (1992) - Ikar film, Doručak sa đavolom, Miroslav Antić (1971), Neoplanta film, Veliki transport, Veljko Bulajić. Kinoteka Vojvodine Formirana je 1985. godine. Kinotečki materijal čini 264 filmska naslova: 14 dugometražnih filmova, 214 kratkometražnih, 25 animiranih i 11 naslova dokumentacije i preko 500 naslova televizijske produkcije. Vojvodina ima bogatu kulturnu tradiciju i vredno nasledje, koje su bogatili svi narodi i narodnosti ovog podrucja. Stanovnistvo koje se tokom vekova ovamo doseljavalo donosilo je, stvaralo i reprodukovalo elemente sopstvene kulture, ali je i primalo tekovine drugih naroda. Vojvodina se po svom polozaju nasla na rubu dveju civilizacija, zapadne i orijentalne - ipak, srednjoevropska kultura dala je osnovni pecat drustvenom zivotu.
|