Iz svakodnevne upotrebe, narodna nošnja je izašla iz upotreba već krajem XIX veka i to prvo kod Srba. No jedan deo ženske narodne nošnje — oglavlje — kapa zlatara sa dve duge trake ukrašene kamenčićima, biserima i šljokicama sačuvao se kao znak prestiža do kraja prve decenije XX veka. Nosile su je neveste i tek udate žene iz imućnijih paorskih kuća. Nju je za venčanje nabavljala mladoženjina kuća. U celom Banatu bilo je dosta vezilja koje su svoj rad naplačivale u žitu ili novcu. Najtraženija među veziljama bila je Kata Lončarski zvana Zlatarka iz Melenaca čije su dve kćerke takođe bile vešte vezilje. Kata, po kojoj je porodica Lončarski dobila nadimak (špic name) Zlatarov je 1884. godine dobila nagradu I reda u Novom Sadu i u Budimpešti 1896 godine za odevne rukotvorine izvezene zlatnom žicom.
Na ručnim radovima iz ovih krajeva koji su ukrašavali različite odevne predmete i predmete za pokućstvo, uglavnom su za ornamentiku korišćeni različiti floralni motivi. Cvetovi različitih veličina i uglavnom svetlih i punih boja (uticaj baroka), uklopljeni su u određeni ornamentalni oblik.
Na ručnim radovima iz ovih krajeva koji su ukrašavali različite odevne predmete i predmete za pokućstvo, uglavnom su za ornamentiku korišćeni različiti floralni motivi. Cvetovi različitih veličina i uglavnom svetlih i punih boja (uticaj baroka), uklopljeni su u određeni ornamentalni oblik.