Objekat je vlasništvo zemljoradničke zadruge "Jakšićevo" i danas se koristi kao restoran sa prenoćištem. Zgrada dvorca je u dobrom stanju, kao i park oko nje. Dvorac je evidentirano kulturno dobro. Dvorac je izgrađen 1943. godine za potrebe visokih oficira nemačke okupacione vojske na Balkanu, tačnije za generala Nojhauzena i njegovu porodicu, a po nekim tvrđenjima čak i za Hermana Geringa. Dvorac je anahron u odnosu na aktuelnu arhitekturu i stilove tog vremena, iako je u osnovi primenjen arhitektonski obrazac klasicističkog dvorca, sa svim njegovim odlikama. Očito je da je arhitekta znao dobro svoj zanat i da je imao u vidu ko je naručioc. Tome u prilog idu i svi ostali elementi od ugrađenog luksuznog materijala, prvoklasne stolarije, hrastovine do ružičastog mermera itd. U sklopu dvorca se nalazi i nekoliko ekonomskih objekata, a ceo kompleks je ograđen.